Markova priča
Kako je jedan sarkom i jedna odluka da se iz izazovne životne situacije izvuče maksimum u konačnici dovela do ove knjige, ali i puno više od toga.
2021.
05.09.
Dan kada su se Marko i sarkom prvi put susreli (Barem iz Markove perspektive).
10.09.
Dan kada je Marko napisao prvu priču, koja tada nije niti trebala postati knjiga
15.09.
Dan kada se saznalo da uz primarnu lokaciju, postoji i 5 metastaza
25.09.
Dan kada je Marko odlučio da će njegovo pisanje postati knjiga
20.10.
Dan kada je Marko krenuo s kemoterapijom
21.10.
Dan kada je Marko na Instagramu objavio “Nisam više bolestan” post i podijelio s pratiteljima novosti iz svog života.
11.11.
Dan kada se Marku javila najbolja urednica na svijetu. Ujedno i dan kada je ideja o knjizi iz Markove glave krenula na putovanje zvano igra.
2022.
24.02.
Dan kada su došli rezultati prvih pretraga nakon 5 rundi kemoterapije.
23.05.
Dan kada je Marko operiran.
06.07.
Dan kada su došli rezultati biopsije koji su pokazali da u operiranom tkivu nema živih tumorskih stanica.
07.07.
Dan kada je Marko na Instagram objavio da želi napraviti kampanju za podizanje svijesti o postojanju sarkoma. Još važnije, dan kada mu se javio Degordian sa željom da u kampanji sudjeluju.
25.07.
Dan kada su došli rezultati pretraga koji nisu bili niti približno dobri kao što je bilo za očekivati s obzirom na 6.7.
29.08.
Dan kada je Marko ušao u bolnicu u kojoj je proveo iduća 22 dana zbog transplantacije koštane srži kojoj je podvrgnut.
21.09.
Dan kada je Marko završio pisanje knjige.
26.09.
Dan kada je Marku prijateljica Klasja poslala prijedloge naslovnica knjige. Ujedno i dan kada se Marko zaljubio. U naslovnicu, ne u Klasju.
25.11.
Markov rođendan za koji je dobio najljepši mogući dar. Knjiga je tiskana.
Marko o sebi:
Ja sigurno nisam tridesetogodišnji spisatelj Marko Babić koji je nakon uspješno obranjenog diplomskog rada pri Arhitektons….
Radije si laskam da sam barem ponešto od ovih stvari:
- Partner koji se punih 10 godina inati partnerici samo zato da bi ju u knjizi koju je oduvijek planirao napisati mogao oslovljavati s Nevjenčana.
- Otac koji je preko ušiju zaljubljen u svoje dvije kćeri.
- Sin koji je uvijek bio na glasu kao bistar klinac, ali nikada nije bilo skroz izvjesno hoće li od te bistrine stvoriti nešto više od šupljeg epiteta pa je samim time roditeljima putem priuštio pokoju sijedu.
- Brat koji je manje pametan i manje lijep, ali je barem viši.
- Prijatelj koji će možda zakasniti ali će uvijek doći (da iduća ne bude: “egotriper koji…”, napomena da je ovu rečenicu pisala moja najbolja prijateljica).
- Arhitekt koji bolje oblikuje riječi nego prostore.
- Marketingaš koji je toliko dobar u tom poslu da je sve uspio zavarati da je dobar u tom poslu.
- Lik kojem susjedov travnjak zna biti zeleniji, ali isto tako lik koji nađe način da prorijeđeni žučkasti bude baš ono što mu u tom trenutku treba.
- Sanjar koji je uvjeren da može i ono što realno ne može.
- I na kraju, za mene možda najvažnije: Čovjek koji samo želi biti lagan dok šeta ulicama svoga grada.